Jer slučajno te sretoh, a namjerno zavolih...

°°__WELCOME TO MY BLOG__°°

12.08.2014.

snovi

Kad zora okupa jutro kišnom rosom
i kad otvorim svoje oći snene
Jednu želju pobudit će u meni
I staviti na usne osmijeh vreli.
Budna ću snove usnuti
I maštati o njima nečujno i tiho.
Ukrast ću danu još malo jutra
A onda poželjeti snivati do sutra.
Rekoh u sebi da snovi su frka
Kud i onako svud oko mene strka,
Pa onda zastanem,
oduzmem korak,
Snivati prestajem
 I osjetim okus gorak.
Varljivi sni, pobjegoše od mene,
I mašta nesta u tren oka,
Osjetim samo krv kroz vene
Bijaše to rana duboka!

12.08.2014.

Desert rose

 Jedne noći,
 Lutajući maglom snova
Naišla sam na tebe,
Pustinjski cvijet.

Tek jedan cvjetić
Željan vode, pažnje
Željan života.
I tada već odlučih
Brinuti o njemu,
Ponuditi pažnju i onu kap vode s dlana.

I taj,
Pustinjski cvijet,
darovao mi je najljepše miomirise
nalik vječnom mirisu ruže
i nježnosti koja se ne gasi i ne gubi.

Taj slatki opijum,
 slatki otrov ovisnosti.
Ne shvaćajući količinu povezanosti
I jedan proveden dan postao je prekratak.

Tako silno sam ga željela ubrati,
No nisam bila sigurna
hoće li i tada biti tako pun života
i svoje veličine divljenja.

I sa svim onim miomirisima
Koji su me ispunjavali posebnom
i vrijednom njegove pažnje.

U dubini sebe znala sam
Da će ako odem,
I pustinjski cvijet presušiti,
Da će ga i neki vjetar otpuhati
 I da će bez kapi vode presušiti…

I tako, ostala sam tamo,
Zajedno s njim
U zajednički provedenim trenutcima
Grleći povezanost među nama
I stapajući misli u toj vječnoj magli snova…

23.01.2014.

Empty

Snovi.
Što su snovi
kad od njih ostane tek ništavilo!
Nada.
Što  je nada
kad od nje ostane jedno veliko ništa!
A  želje?
Što su želje kad sve što želim nestane..
I na kraju, ostaje nešto.
Ostaje ta ludost ,
Taj nemir..
To srce.
I praznina.
Ogromna.
Bez snova, bez nadanja, bez želja.
I doza ludosti što prihvaćam nemir ,
što potiskujem tišinu,
što se vraćem srcem tamo gdje ne smijem.

I  praznina...
I bol,
Nakupilo se za života tri,
a taman živim prvi.
Živim?
Dišem?
(...)

27.10.2013.

I ne, nije to strah...

I nemam neki strah , ako mene pitate.
Obicno ljudi imaju strahove od razlicitih fobija.
Ja, na primjer, nemam takve fobije.
I nisam, znate,  bila u situaciji da se neceg ili nekog uplasim.
Ja... Ja samo se bojim jednog.
 Ali ne, nije to strah.
To je, recimo, nesto kao osjecajnost.
Nije bilo kakva.
Nije kao nesto sto dodje i prodje.
Ne.
Ovo je osjecajnost koju mogu povezati sa strahom.
Strahom od razdvojenosti,
strahom koji se  osjeca u  rijeci ´previse´ ili ´dosta je´.
Da, bojim se. Konacno mogu to srociti ovako:
Bojim se da me se tvoje srce ne zasiti.
Ali ne, nije to strah..
Ljubav je.

27.10.2013.

Kada te nema

Kada te nema,
sunce se skrije iza tamnog neba
Kada te nema,
sve je tako mracno i sivo.
Gusti oblaci spuste se nad obzor,
I kisa bih mogla istog trena.
Kada te nema,
dusa je sama
I kad nisi tu, lagano umire.
O, dragi moj,
zar ne shvacas koliko te
moje srce voli?
Zar ova tuga dovoljno ne boli..
Otkloni oblake i razvedri dan,
dusi mojoj ti popravi dan.
Kada te nema 
tamne su nijanse,
a kad si tu
srce zaplese ritam dance.
Budi kraj mene
i poljupcem me budi
Sunce se izaci  i rastjerati noc,
oblaci bijeli prekrit ce nebo
Tmina ce nestati iz srca mog!

27.10.2013.

Napisat cu ti pricu

Napisat cu ti pricu o nesretnim srcima, rekla je.
Iako je znala da ju nece razumjeti, ona je napisala.
Zapocela je ovako:
Prosle su godine a prolaze i mjeseci.
Otkako te nema, svaki dan je vjecnost, svaki sat u sebi nosi broj 24.
Danas, nije vazan datum, ni koliko je tocno sati.
Pojam vremena je izgubljen u lutajucem oblaku, sivom, tamnom.
Mozda je tako i bolje, uzdahnula je.
Danas joj nije bas nista znacilo, nista sto bi je moglo razveseliti, nitko tko bi ju mogao nasmijesiti.
Njezino srce, ah srce.. Uzdahnula je opet. - I pomislila, dovraga, zasto si srce-srce!
Zasto dusi nanosis bol, zasto vlazis krupne oci ?!
Odgovora nije bilo ni na jedno njezino pitanje postavljeno sebi, a pitanja je bilo, roj pitanja u glavi! Srce je bilo nesretno, nespretno, zaljubljeno.
I dok su misli kruzile glavom, i prevrtanja i zavrzlame, to je bila ta kosnica, kosnica puna roja pcela. Odjednom je pretvorilo u veliku bol, srce izbodeno, ranjeno.
Misli su kruzile, a srce je jecalo.
Nesretno je to bilo srce.
Puno puta prevareno, izigrano, ali i jednom voljeno.
No, i njega je netko volio. Voljelo ga je srce ponosno, mrvicu umisljeno, ali iskreno, njezno i puno ljubavi.
 Voljeli su se tako strastveno, tako snazno.

A onda, godinu kasnije, skupina drugih i trecih unistili su i slomili ,razdvojili kao razbojnici , ta dva njezna i voljena srca.
Toliko, da se vise nisu mogli pronaci.
Ne zbog udaljenosti, ne zato sto ljubav vise nisu osjecali, naprotiv, ljubav je rasla.

Ali ljudi, ljudi su zli. Pokvarena rasa.
Ljudi ce te otrgnuti od tvog najdrazeg,  jedinog i od tvoje najdraze i jedine.
I nikad, nikad vise stvari nece biti iste.
Mozak ce ti zatrovati, okrenuti u protiv. Srce ce  i dalje osjecati, besnazno uciniti ista.
Svi u sebi nosimo po jedno nesretno srce.
Kazu da su srca jaka onoliko koliko smo snazni izdrzati i prebroditi bolne trenutke.
Njihova  eto , nisu bila jaka. Nisu izdrzala te trenutke pakla, i boli.
Pukle na dvije pole, voljeli su se, dvije strane, dvije pole.
Srca dva, sada zauvijek jedno.
Tamo, daleko..
Eto ti prica, nadodala je jos..

27.08.2013.

Sutonska moc ( decku mom)

U sutonu jednom
naizgled mirnom i vedrom,
oci zelene gledase u mene.
Crvenkasti odsjaj oblaci poprimise
a oci zelene zacaklise pred noc.
Bile su to oci ciste i nevine,
Pogled tako dubok i jasan.
I suton pozavidje ocima zelenim,
od gora ljepsi, od borova zeleniji.
Djevojka podari osmijeh smjeli,
Hitro zureci u zagrljaj vreli.
Sapcuci tiho sutonu mirnom,
govoreci mu: Produzi jos sat.
Podari mi zagrljaj njegov,
i ovaj trenutak nama dat´!
Oci se spojise i sjajem otjerase noc,
Srca zakucase  kao sutonska moc.
Ostali su tako zagrljeni duboko u noc,
Zora je svanula i nestala je moc.
Ostali su oni s oblacima bijelim,
bili su tako zaljubljeni i veseli.
Pticice otpjevase jutarnju notu

ostavivsi im svu jutarnju ljepotu.
Bi tako lijepo sve do u noc,
I onda ponovno,
Dok ne odlucise poc.
U neko mirno mjesto, mirnu luku
Uzevsi jedno drugo cvrsto za ruku.
Magija trajase kao stoljece jedno,
njih dvoje tako bijahu jedno!

20.08.2013.

I otisao..

Jednom mi je rekao:
”Ti si nesto najvrednije i najbolje sto se desilo u mom zivotu, to nikad nemoj da zaboravis!”
A izgleda da je on prvi zaboravio ..

06.08.2013.

Duga moja

Od kad si tu
sve dugine boje raspoznajem.
Nijanse plave,
ruzicasto-crvene;
pa cak i one koje ime nemaju,
imena im dajem!
S tobom i sutnja smisao dobiva,
cak i tada kada smisla nema.
Smijeh odzvanja,
dusa se smijesi!
Od kada si tu,
moj svijet je ljepsi!
Tvoj zagrljaj
moja je sigurnost,
Tvoje oci moja su sreca.
Noci bez tebe
kao nebo bez zvijezda
Tmina i tmurnost postaju.
Od kad si tu
Ispunjavas dusu moju
O, kada si tu,
Srce mi zaplese u ritmu veselom!

06.08.2013.

Budi tu

Kada zora ukrade noci viska sna,
ti  budi tu.
Pokupi jutarnje mirise
I ostavi pod jastukom.
I nije vazno jel zora ili noc,
Nije vazan datum a ni vrijeme
Sreca u tvojim ocima
Ljepota jutra pokraj tebe
Vaznija je od svega.
To je nesto poput miomirisa ruze
I ne mozes se zasititi.
Kada nestane pojam vremena
i izgubim se u tvom osmijehu
Ostani tu.
Dodirom me miluj,
poljupcima ispricaj pricu.
Budi tu.
U mom zagrljaju
U mom srcu.
Nek noc zori vrati dug sna
I odmore oci tvoje u ocima mojim.
Ostani samnom
Budi tu.


Stariji postovi

Jer slučajno te sretoh, a namjerno zavolih...
<< 08/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Jednom davno smo imali nas

Noć mi te duguje
Dolazi noc, gasi se dan,
a nocu sve se cuje
i svaka pjesma truje..

...
Ako dodjes mi ti, ako svratis
neka bude kao slucajno
i nek bude dan..

Sve prave su ljubavi tužne
Retko odlazim kući, a pišem još ređe
i slike su bleđe i bleđe
pa lepe potiskuju ružne
Al' nekad porucim piće
i tako to krene
pa stignem u svatove njene
sve prave su ljubavi tuzne
Nikom ne pricam o tome
brzo dodje taj talas
i znam da cu da potonem...

Oći su ti umorne..
>>Noć je kratko trajala, a nama je trebala najduža na svetu<<

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
13294

Powered by Blogger.ba